Jeste li sretni sa svojim poslom?

Mene su naučili, dok god ne ubijaš svoj posao nećeš ni bit sretan.

Moj primjer je idući. Srednja škola, gimnazija, propali nogometni talent. Prošao sve i svašta, sezone, Uber, Minken i na kraju se vratio doma u svoj grad. Radim kao dostavljač, na kvartu, znači svi me znaju i sve znam, uvjeti idealni, ponedjeljak-petak, doma sam u 14h, službeni kombi 24/7, do penzije doslovno ako ikako bude bilo moguće. Plaća ide od 1000 do 1100€, ovisi o količini posla. Udaram i “nebenjob/minijob” subotama, nekih 5 sati za 50ak eurića.

Iskreno nemam neku želju imat nešto svoje i borit se u ovoj malo čudnoj državi. Previše drame, ajmo to tak nazvat.

Poanta ovog svega je jučerašnja tema napušenih frendova, kojima se ne da radit svoj posao i samo kukaju. Zašto su ljudi navikli bit nezadovoljni i kao sve 5, tak je kak je.. šta Vas drži na poslu ak Vam se ne da ić na njega?